Znakovi iz Starog Zavjeta koji ukazuju na Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem

Znakovi iz Starog Zavjeta koji ukazuju na Muhammeda sallallahu alejhi ve sellem



Oni kojima smo dali Knjigu znaju Poslanika kao što sinove svoje znaju, ali neki od njih doista svjesno istinu prikrivaju.
(2- Al-Baqara, 146)

U ovom poglavlju knjige razmatrat ćemo poglavlja iz Starog Zavjeta za koje smatramo da sadrže aluziju na poslanstvo našeg Vjerovjesnika, Muhammeda, a. s., mjesto gdje je živio i objavu koju je donio.

Veći dio knjige do sada se bavio kur'anskim fenomenima koji su u vezi sa prirodnim naukama, kao što su fizika, hemija, geologija i biologija. Naglasili smo da filozofska pitanja, koja smo obradili u četiri poglavlja, čine zasebnu kategoriju, kao i četiri poglavlja koja se zasnivaju na arheološkim istraživanjima. Na isti način, može se shvatiti kako ovo poglavlje knjige, koje sadrži upozorenja iz Starog Zavjeta, i naredno poglavlje, koje, pak, sadrži upozorenja iz Novog Zavjeta čine zasebnu kategoriju. Jedna kategorija se zasniva na otkrićima prirodnih nauka, koje se zasnivaju na eksperimentima i promatranjima, druga na racionalnim spekulacijama, treća na ograničenim povijesnim detaljima, a kategorija koju čine dva poglavlja, zasniva se na upozorenjima iz Starog i Novog Zavjeta, koje treba pažljivo analizirati. Kur'an govori kako su, izvrćući smisao riječi i zamjenom njihovih mjesta, židovi iskrivili pravu vjeru. Židovi su, isto tako, i upozorenja koja se odnose na Muhammeda, a. s., htjeli izmijeniti i preusmjeriti na druga značenja. Na taj način su pripadnici Knjige, koji su izvrtali značenje riječi i iskrivljavali postojeće značenje, otežali razumijevanje tumačenja koja aludiraju na našeg Vjerovjesnika. Kur'anski ajeti koji ističu ovu činjenicu su sljedeći:

Ima jevreja koji izvrću smisao riječima i govore uvijajući jezicima svojim i huleći pravu vjeru...
(4- An-Nisa', 46)

...koji smisao riječi s mjesta njihovih izvrću i govore: "Ako vam se ovako presudi, onda pristanite na to, a ako vam se ne presudi, onda nemojte pristati!"...
(5- Al-Ma'ida, 41)

Nastojanja židovskih svećenika, koji nastoje osporiti našu vjeru, da pogrešno tumače postojeća upozorenja u vezi s njom koja se nalaze u Starom Zavjetu, činjenica je koja datira još od vremena Muhammeda, a. s. U ajetu što smo ga citirali na početku ovog poglavlja kaže se da, unatoč tome što veoma dobro znaju vjerovjesništvo Muhammeda, a. s., neki od onih kojima je data Knjiga (židovi i kršćani) prikrivaju istinu. Opet, u Kur'anu se kaže da Tevrat i Indžil (Stari i Novi Zavjet) nagovještavaju dolazak našeg Vjerovjesnika. Naša je dužnost da, analizirajući Stari Novi Zavjet, pronađemo postojeće znakove i upozorenja. U ova dva poglavlja ćemo iznijeti njihove dijelove, za koja pretpostavljamo da nagovještavaju dolazak našeg Vjerovjesnika, a do kojih smo došli zahvaljujući istraživanjima stručnjaka, kao i našim vlastitim trudom.

SVI SU VJEROVJESNICI PROPAGIRALI ISLAM

Sve vjerovjesnike od Adema, a. s., Kur'an predstavlja kao muslimane. Riječ ''musliman'' označava onoga ko je predan Uzvišenom Allahu. Osim toga, ova riječ označava još i ''mir'' i ''biti u sigurnosti''. Prema zaključku do kojeg su došli stručnjaci za semitski jezik, hebrejska riječ ''šalom'' i arapska riječ ''islam'' (riječ ''selam'' potječe od istog korijena) potječu od jednog i istog korijena semitske riječi ''šlama'' i imaju isto značenje. Danas se riječi ''musliman'' i ''islam'' koriste isključivo za sljedbenike i vjeru posljednjeg Vjerovjesnika, Muhammeda, a. s. Značenje ovih riječi je, dakle, ograničeno, premda one imaju šire značenje. Ove pojmove, koje koristi Kur'an, na sljedeći način susrećemo u Starom Zavjetu:

Ali o proroku koji proriče mir možeš istom kad se ispuni njegova proročka riječ znati da ga je zaista Jahve poslao.
(Stari Zavjet, Jeremija, 28- 9)

Vidjeli smo da ova riječ koja je prevedena sa ''mir'' u originalnom jeziku Starog Zavjeta ima isto značenje kao i ''islam''. Povijesno gledano, nakon Musaa, a. s., postoje dva vjerovjesnika koji su propovijedali 1- Allahovo postojanje, 2- obožavanje jedino Allaha, dž. š., 3- priznavanje svih vjerovjesnika, 4- vjeru u budući svijet, 5- uzorno vladanje: suprotstavljanje ubijanju i krađi i staranje o iznemoglim i siročadima i zahvaljujući kojima su se ta načela proširila širom svijeta.

Jedan od tih vjerovjesnika je Isa, a. s., a drugi je naš Pejgamber, Muhammed, a. s. Navodi Starog Zavjeta govore da će prorok, koji propovijeda mir, svoju misiju potvrditi kada se ispuni njegova proročka riječ. Zbog onoga što je propovijedao naš Vjerovjesnik milijarde ljudi je zavoljelo Uzvišenog Allaha, povjerovalo u neograničenost Njegove moći; a ispravnost svega navedenog u Knjizi koju je Allah, dž. š., objavio Muhammedu, a. s., osvjedočilo se povijesnim tokom i razvojem nauke. Nigdje u Starom Zavjetu nije rečeno da poslije Musaa, a. s., neće doći Vjerovjesnik. Onaj ko vjeruje u Stari Zavjet, istinitost vjerovjesništva Muhammeda, a. s., može shvatiti čak iz citiranog navoda. Povrh toga, Stari Zavjet navodi da će dolazeći vjerovjesnik (prorok) propagirati mir (islam), a islam se, od svih vjerovjesnika, najviše dovodi u vezu sa Muhammedom, a. s.

ALUZIJE NA IME ''MUHAMMED''

Jer ovako govori Jahve nad Vojskama: 'Zamalo, i ja ću potresti nebesa i zemlju, i more i kopno. Potrest ću sve narode da dođe blago svih naroda, i slavom ću napunit ovaj Dom' - kaže Jahve nad Vojskama. 'Moje je zlato, moje je srebro' - riječ je Jahve nad Vojskama. 'Slava ovoga drugog Doma bit će veća nego prvoga' - riječ je Jahve nad Vojskama. 'I na ovom ću mjestu dati mir' - riječ je Jahve nad Vojskama."
(Stari Zavjet, Hagaj, 2, 6-9)

Riječ ''himada'', koja se spominje u 7. rečenici originalnog teksta citiranog dijela poglavlja ''Hagaj'', potječe od korijena ''H-M-D'', koji je isti sa korijenom imena Muhammed u arapskom jeziku i generalno ima isto i značenje. Na taj način se ime ''Muhammed'' ili riječ koja ima isto značenje, spominje u kontekstu sa jednim veličanstvenim događajem iz budućnosti. Šta može biti veličanstvenije od dolaska vjerovjesnika, Muhammeda, a. s., koji dolazi nakon Starog Zavjeta i koji će u srca milijardi ljudi usaditi uvjerenje i ljubav prema Uzvišenom Allahu?! Povrh toga, vidjeli smo da se riječ ''šalom'' (mir), koja se spominje u 9. rečenici citata dolazi od istog korijena i ima isto značenje kao i riječ ''islam''. Oni koji Stari Zavjet ne mogu pratiti na hebrejsom jeziku ne mogu se uvjeriti u netnost riječi ''himada'', koja je prevedna kao ''blago''.


VJEROVJESNIK POPUT MUSAA, A. S.

Podignut ću im proroka između njihove braće, kao što si ti. Stavit ću svoje riječi u njegova usta da im kaže sve što mu zapovjedim. A ne bude li tko poslušao mojih riječi što ih prorok bude govorio u moje ime, taj će odgovarati preda mnom.
(Stari Zavjet, Ponovljeni Zakon, 18, 18-19)

U poglavlju ''Ponovljeni Zakon'' iz Starog Zavjeta upozorava se na vjerovjesnika koji će doći kasnije. Krašćani govore kako se to upozorenje odnosi na Isaa, međutim zbog toga što sa mnogo aspekata više podsjeća na Musaa, a. s., nego na Isaa, a. s., moguće je da se ovo upozorenje odnosi i na našeg Vjerovjesnika, Muhammeda, a. s. Možda čak sadrži upozorenje i na Isaa, a i na Muhammeda, a. s., istovremeno. Uzvišeni Allah najbolje zna.

S obzirom da je potomak jevreja (sinova Israilovih), izvjesno je da se radi o Isau, a. s., iako Arapi i jevreji potječu od istih predaka. Michael Hammer sa univerziteta Tucson Arizona i nekoliko njegovih kolega sa Izraelskog univerziteta analizirali su 18 dijelova Y hromosoma od 1371 osobe. Među tim osobama, koje su dolazile iz 29 različitih zajednica, bile su osobe iz sedam židovskih, iz pet arapskih i 16 nesemitskih zajednica. Istraživanje je pokazalo da su u međusobnom srodstvu židovi i Arapi, koji su dolazili iz različitih oblasti: iz Evope, Sjeverne Afrike, Iraka, Irana, Jemena, Etiopije, iz Palestine, Libana, Sirije, Izraela, Saudijske Arabije i dr. Ovaj rad je značio naučnu potvrdu da je Ibrahim, a. s., bio zajednički predak i sinova Israilovih i Arapa.

Vraćajući se navodima iz poglavlja ''Ponovljeni Zakon'', možemo iznijeti niz osobina po kojima Muhammed, a. s., više liči na Musaa, a. s., nego na Isaa, a. s. Poznato je da su i Musa, a. s., a i Muhammed, a. s., za vrijeme svojih života uspostavili vlast u svojim zajednicama i da su formirali određenu državnu strukturu. Taj slučaj nije i sa Isa, a. s., jer su ovakvu strukturu kršćani uspostavili tek nakon njegove smrti.

Nama, koji znamo da su vjerovjesnici bili ljudi koji su prenosili zajedničku poruku, teško je reći koji od vjerovjesnika, da li Isa, ili Muhammed, a. s., više odgovara navodima iz aktualnog citata. Međutim, velika je protivrječnost to što Crkva, koja je Isaa, a. s., uvrstila u Sveto Trojstvo, tvrdi da je ova formulacija iz poglavlja ''Ponovljenog Zakona'' podesna za najavu dolaska Isaa, a. s. To je zato što, praveći od Isaa boga i govoreći da je umro radi grijeha cijelog čovječanstva, Crkva dovodi Isaa u položaj drukčiji od svih ostalih vjerovjesnika.

Nemoguće je da kršćanin, koji prihvata ovaj stav, kaže kako Musau, a. s., više sliči Isa, nego Muhammed, a. s.

Osim toga, posebnu pažnju želimo skrenuti na formulaciju sadržanu u 18. i 19. rečenici citiranog dijela ''Ponovljenog Zakona'': naglašava se da će budući vjerovjesnik ''govoriti u ime Boga''. Jedna od najzanimljivijih specifičnosti Kur'ana i što ga odvaja od ostalih knjiga jeste činjenica da 113 od 114 njegovih poglavlja počinje bismillom, odnosno riječima ''Bismi-llah-ir-rahman-ir-rahim'', a što u prijevodu znači ''U ime Boga Milostivog, Samilosnog''. Ova odlika Kur'ana, objavljenog Muhammedu, a. s., u skladu je sa navodom Starog Zavjeta da će budućem vjerovjesniku biti date Božije riječi i da će ih on dostavljati ''u ime Boga''.

UPOZORENJE NA MJESTO POSJEĆIVANJA MUHAMMEDA, A. S.

Ovo je blagoslov kojim Mojsije - čovjek Božji - blagoslovi Izraelce pred svoju smrt. (2) Reče on: "Dođe Jahve sa Sinaja, sa Seira im se pokaza i s gore Parana zasja. Zbog njih dođe od kadeških zborova, sa svoga juga sve do Obronaka.''
(Stari Zavjet, Ponovljeni Zakon, 33, 1-2)

Doista je interesantna Musaova, a. s., molitva pred smrt: (1) Sinaj, koja se spominje u ovoj molitvi, ime je gore na koju je se popeo Musa, a. s.; (2) Seir je planina na koju se popeo Isa, a. s., a (3) Paran je gora koju je posjećivao Muhammed, a. s. Ova formulacija je, u isto vrijeme, i svojevrsni dokaz da Stari Zavjet (Tevrat) priznaje Isaa i Muhammeda, a. s., koji će doći nakon njega. Kako god je Kur'an naknadno priznao ostale vjerovjesnike, Musaa i Isaa, a. s., Tevrat je to uradio prethodno.


ODABRANI ROB OD NARODA KEDAR

Ono što se u 42. poglavlju ''Izaije'' Starog Zavjeta iznosi u vezi sa budućim događajima, ima značajne podudarnosti sa događajima vezanim za Muhammeda, a. s. I zbog toga što je uništio kipove (8 ), i što je uspostavio pravdu još za vrijeme svoga života (3 i 4), i što je od duha (Džebraila) primao objavu (1), i svojim besprijekornim moralom i držanjem (2 i 3), i što je bio svjetiljka ljudima, što je izliječio zaslijepljenja srca (6 i 7), i što je ljudima dostavio Kur'an, novu Objavu (10) i zbog toga što potječe od Kedara, loze Ibrahima, a. s., i njegovog sina Ismaila, a. s., (11) naš Vjerovjesnik, doista, pokazuje potpunu sličnost sa svim navodima Starog Zavjet, koji se odnose na budućeg vjerovjesnika:

Evo Sluge mojega koga podupirem, mog izabranika, miljenika duše moje. Na njega sam svoga duha izlio da donosi pravo narodima. (2) On ne viče, on ne diže glasa, niti se čuti može po ulicama. (3) On ne lomi napuknutu trsku niti gasi stijenj što tinja. Vjerno on donosi pravdu, (4) ne sustaje i ne malakše dok na zemlji ne uspostavi pravo. Otoci žude za njegovim naukom. (5) Ovako govori Jahve, Bog, koji stvori i razastrije nebesa, koji rasprostrije zemlju i njeno raslinje, koji dade dah narodima na njoj i dah bićima što njome hode. (6) Ja, Jahve, u pravdi te pozvah, čvrsto te za ruku uzeh; oblikovah te i postavih te za Savez narodu i svjetlost pucima, (7) da otvoriš oči slijepima, da izvedeš sužnje iz zatvora, iz tamnice one što žive u tami. (8 ) Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časti svoje kipovima. (9) Što prije prorekoh, evo, zbi se, i nove događaje ja naviještam, i prije negoli se pokažu, vama ih objavljujem. (10) Pjevajte Jahvi pjesmu novu, i s kraja zemlje hvalu njegovu, neka ga slavi more sa svim što je u njem, otoci i njihovi žitelji! (11) Nek' digne glas pustinja i njeni gradovi, nek' odjeknu naselja gdje žive Kedarci! Nek' podvikuju stanovnici Stijene, neka kliču s gorskih vrhova!
(Stari Zavjet, Izaija, 42, 1-12)

Sličnost Muhammeda, a. s., sa citiranim navodima iz Starog Zavjeta shvatit će svi oni koji pažljivo pročitaju taj dio. Veoma bitno je i to što se naglašava da su to događaji koji se nagovještavaju (9), odnosno koji će se desiti u budućnosti. Dakle, ova radosna najava nije se dogodila u vrijeme Musaa, a. s., a ni prije. Veoma je interesantno i to što se u 17. rečenici istog poglavlja (Izaija 42) spominje sud idolopoklonika koji su se uzdali u svoje kipove.

Jednom pažljivom analizom, u Starom Zavjetu se može naći još nz upozorenja na dolazak našeg Vjerovjesnika. Kako god kur'anske navode potvrđuje niz naučnih grana - od embriologije do astronomije, od geologije do arkeologije – njegovu istinitost potvrđuju i upozorenja Starog Zavjeta.

O sljedbenici Knjige, zašto u Allahove dokaze ne vjerujete, a da su istina, dobro znate? O sljedbenici Knjige, zašto istinu neistinom zamračujete i svjesno istinu krijete?
(3- Ali 'Imran, 70-71)

(tekst preuzet sa www.nur-islam.com)