Kad je ogovaranje (gibet) dozvoljen?

Akida

Kad je ogovaranje (gibet) dozvoljen?

Pripremio: brat Abdul’Aziz

Gibet ili ogovaranje je u osnovi zabranjeno djelo (haram), na osnovu riječi Allaha dž.š. koji kaže:

“O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, nekā sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.” (El-Hudžurat:12)

Ogovaranje osobe se dozvoljava počiniti onda ako postoje Šeri'atom opravdani razlozi za takvo nešto, kao što su:

1. Nasilje nad nekim - Dozvoljeno je mazlumu, osobi kojoj je nanijeta nepravda, žaliti se vlastima na onoga koji mu je nasilje učinio, ili na sudu, ili pred bilo kojom osobom koja je na funkciji, ili je na neki način zadužena za sprovođenje pravde među svojim uposlenicima i može pomoći u otklanjanju nasilja od njega.

2. Odvraćanje grješnika od grijeha, tako što ćemo stranu koja ima vlasti nad tom osobom, podrobno upoznati sa slučajem, kako bi dotičnu osobu spriječila od činjenja prijestupa.

3. El-Istifta'. Dozvoljeno je osobi kojoj je nanijeta nepravda, a traži fetvu od muftije po pitanju povraćaja svoga prava, ili otklanjanja nanijete nepravde, da imenuje osobu s kojom je u sporu, kao što je to uradila Hind kada se požalila Poslaniku na to da je Ebu Sufjan škrt.

4. Upozoravanje muslimana na moguće dešavanje zla (u pogledu vjere prvashodno, op.prev.), koristeći se metodom Džerha - spominjanja biografija loših prenosioca hadisa, svjedoka na sudu ili pisaca nekih djela.

Ovakva vrsta 'gibeta' je dozvoljena na osnovu konsenzusa islamske uleme, a ponekad zna biti i obavezna, radi očuvanja Šeri'atskih normi i propisa!

Od ove vrste dozvoljenog gibeta je i obavještavanje kupca o kakvoći ili mahanama robe koju kupuje, obavještavanje prodavca o eventualnim mahanama robe koju prodaje, koje nije poznavao, bez loše namjere prema njemu, ili tjeranja mušterija od njega... Upozoravanje učenika na opasnost učenja pred pojedinim osobama ili čitanja knjiga pojedinih pisaca – griješnika ili novotara, upućujući im nasihat i savjet, a sve radi izbjegavanja opasnosti kojima mogu biti izloženi.

Obavještenje vladara, vlasti ili odgovornih faktora o postojanju nesposobne osobe na nekoj od funkcija, bilo da je u pitanju neznanje, maloumnost, ili psiho-fizička slabost dotične osobe.

5. Ogovaranje onoga koji javno čini grijehe, poput javnog griješenja, pijenja alkohola na javnom mjestu, ubiranja reketa, tuče ili ubistva, špijuniranja, javnog sprovođenja novotarije... Takve osobe je dozvoljeno spominjati po onome što javno čine i rade, ali ne i po stvarima za koje ne znamo da li ih rade ili ne!

6. Spominjanje osobe po karakterističnom nadimku po kojem je poznat, a radi obaveznog navođenja podataka dotične osobe, poput: Krivonogi, Plavi, Žuti, Mali, Ćoravi, Ćopavi, ali bez želje za ismijavanjem osobe, već samo radi upoznavanje nekog sa biografijom istog, a ako se u mogućnosti izbjeći takve opise, to bi bilo ljepše!


Izvor: El-Minhadž bišerhi Sahihi Muslim b. el-Hadždžadž
Kitab: Tahrimul-gibeh; Imam el-Nevevi rhm


Ovdje možete skinuti originalni tekst u PDF formatu:
Veličina: 323.06 kb