DUŽNOST SUĐENJA PO ALLAHOVOM ZAKONU I ODBACIVANJE DRUGIH ZAKONA

Akida

DUŽNOST SUĐENJA PO ALLAHOVOM ZAKONU I ODBACIVANJE DRUGIH ZAKONA

AUTOR: 'Abdul'Aziz bin Baz

Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova. Svjedočim da nema istinskog božanstva osim Allaha, Gospodara prvih i posljednjih, Gospodara svih ljudi, Gospodara moći, Jednog Jedinog, Onog kome se sve vraća, Koji nije rodio i rođen nije i niko Mu ravan nije. Svjedočim da je Muhammed Njegov rob i Poslanik,neka je na njega Allahov blagoslov i mir. Dostavio je poslanicu, ispunio emanet i borio se na Allahovom putu istinskim džihadom. Ostavio je svoj ummet na jasnom pravcu, čija je noć svijetla kao i dan. Neće skrenuti sa njega, osim upropašćeni.

Ovo je kratka poslanica o dužnosti suđenja po Allahovom zakonu i čuvanju od suđenja prema nečem drugom. Napisao sam je pošto sam video da su mnogi ljudi počeli da sude po zakonima koji nisu Allahovi. Sude po onome što nije u Allahovoj knjizi i nije u skladu sa praksom Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, kao što to čine svećenici, vračari, stara nomadska plemena, ljudi koji primjenjuju konvencijalne zakone i njima slični. Neki to rade iz neznanja, a neki iz tvrdoglavosti. Želim da ovaj moj savjet bude pouka onima koji ne znaju, i podsjećanje za nemarne, da bude uzrok uputeAllahovih robova na Njegov pravi put.
U tom smislu On, Slavljeni i Uzvišeni, kaže: "I nastavi savjetovati. Zaista savjet koristi vjernicima." (sura edh-Dharijat, 55. ajet)

Isto tako kaže Uzvišeni: "I kada je Allah uzeo obavezu od onih kojima je data Knjiga – da će je sigurno ljudima objašnjavati i da neće iz nje ništa kriti..." ( sura Ali 'Imran, 187. ajet)

A na Allahu Uzvišenom je da učini da se okoriste njime, i da uputi muslimane da se pridržavaju Njegovog šeri'ata, da sude po Njegovoj knjizi i slijede sunnet Njegovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem.

O Muslimani!

Allah je stvorio ljude i džinne da Ga obožavaju. Kaže Uzvišeni: "Nisam stvorio džinne i ljude (ni zbog čega drugog), osim da mi 'ibadet čine." ( sura edh-Dharijat, 56. ajet)
I kaže Uzvišeni: "A Allah zapovjeda da samo Njega obožavate i da roditeljima dobročinstvo činite." ( sura el-Isra', 23. ajet)
I kaže: "Samo Allaha obožavajte i nikoga Njemu ravnim ne smatrajte. A roditeljima dobročinstvo činite." (sura en-Nisa', 36. ajet)

Od Mu'za ibn Džebela, Allah bio zadovoljan njime, se prenosi da je rekao: "Sjedio sam iza Allahovog Poslanika na magarcu pa me je upitao: "O Mu’ze, znaš li šta je Allahovo pravo kod robova i šta je pravo robova kod Allaha?" Rekao sam: "Allah i Njegov Poslanik najbolje znaju." Rekao je: "Allahovo pravo kod Njegovih robova je da Ga obožavaju i da Mu ništa ravnim ne smatraju, a pravo robova kod Allaha je da ne kazni onoga ko Mu ne smatra nikoga ravnim." Rekao sam: "O Allahov Poslaniče, pa hoću li obradovati ljude?" Reče: "Nemoj ih obavjestiti, pa da se oslone." (Prenose Buhari i Muslim)

Islamski učenjaci, Allah im se smilovao, dali su nekoliko sličnih definicija 'ibadeta, a od najopširnijih je ona od šejha Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, a ona glasi:
''Ibadet je zajedničko ime za sve ono što Uzvišeni Allah voli i čime je On zadovoljan od riječi i dijela, tajnih i javnih.''

Ovo upućuje na to, da je 'ibadet potpuna pokornost Uzvišenom Allahu u naredbama, zabranama, ubjeđenju, govoru i djelu, i da cjelokupan čovjekov život bude u skladu sa Allahovim zakonom.Također, čovjek treba da smatra dozvoljenim ono što je Allah ohalalio i da smatra zabranjenim ono što je Allah oharamio, da se pokorava u svim obredima, djelima i da se ponaša po Allahovom zakonu, čist od svojih prohtjeva i slijeđenja bez dokaza. U tome su jednaki pojedinac i zajednica, muško i žensko. Ne smije se dogoditi da se čovjek u nekim stvarima pokorava Allahu, a da se u drugim pokorava Njegovim stvorenjima.

Ovo potvrđuje i govor Uzvišenog Allaha: "I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore."
(sura en-Nisa', 65. ajet)

I kaže Uzvišeni: "Zar oni da traže da im se kao u pagansko doba sudi? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje?" (sura el-Ma'ide, 49. i 50. ajet)

I riječi Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem: "Niko od vas neće biti pravi vjernik sve dok njegovi prohtjevi ne budu slijedili ono sa čim sam ja došao."
Neće biti potpuno vjerovanje roba, osim ako bude vjerovao u Allaha i prihvatio Njegov zakon, kako sitnice, tako i ono što je od velike važnosti, i dok ne bude prihvatio suđenje po Allahovom šeri'atu u svakojsituaciji, životu, radu i ophohođenju.

U protivnom, svrstaće se u one koji obožavaju stvorenja, kao što kaže Uzvišeni:
"Mi smo svakom narodu poslanika poslali: "Allahu se klanjajte i taguta se klonite." (sura en-Nahl, 36. ajet)

Pa ko se pokorava Allahu, Slavljenom i Uzvišenom, i sudi po Njegovoj objavi, on Njemu čini 'ibadet, a ko se pokorava drugome mimo Allaha i ne sudi po Njegovom šeri’atu – taj obožava tagute i pokorava im se, kao što kaže Allah Uzvišeni:
"Zar ne vidiš one koji tvrde da vjeruju u ono što se objavljuje tebi i ono što je objavljeno prije tebe, pa ipak žele da im se pred tagutom sudi, a naređeno im je da ne vjeruju u njega? A šejtan želi da ih na veliku zabludu navede." ( sura en-Nisa', 60. ajet)

Obožavanje Jedinog Allaha i čuvanje od obožavanja taguta je sastavni dio šehadeta da nema istinskog božanstva osim Allaha Jedinog, Koji nema sudruga i da je Muhammed Njegov rob i poslanik.
Allah, Slavljeni i Uzvišeni, je Gospodar ljudi i Bog ljudi, i On Jedini zaslužuje da bude obožavan. Uzvišeni kaže: "Samo On stvara i upravlja." (sura el-E'raf, 54. ajet)

Kao što On Jedini stvara, tako On i naređuje, pa se mora pokoravati Njegovoj naredbi.
Allah, Slavljeni i Uzvišeni, nas obavještava da su Jevreji i kršćani uzeli svoje sveštenike i monahe za gospodare mimo Allaha, tako što su im se pokoravali kada su ovi ohalalili zabranjeno i oharamili dozvoljeno.

Kaže Uzvišeni Allah: "Oni, pored Allaha, bogovima smatraju svećenike svoje i monahe svoje, i Mesiha, sina Merjemina, a naređeno im je da se samo jednog Boga obožavaju, nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju." (sura et-Tewbe, 31. ajet)

Prenosi se od Adijja ibni Hatima, Allah bio zadovoljan njime, da je on smatrao da se robuje sveštenicima i monasima samo ako se kolje kurban u njihovo ime, ili se kune u njihovo ime, ili im se čini sedžda i ruku', i tome slično. Stoga, kada je primio islam i čuo Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, dauči ove ajete, rekao je: ''O Allahov Poslaniče, mi ih nismo obožavali'', – misleći pri tome na kršćane, jer je i sam bio kršćanin prije islama, pa mu je rekao Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem: "Zar nisu zabranjivali ono što je Allah dozvolio i dozvoljavali ono što je Allah zabranio?" Odgovorio je: "Da." Pa mu je rekao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem: "Tako su oni obožavani.". (Prenose Ahmed i Tirmidhi)

Navodi hafidh Ibn Kethir u svome ''Tefsiru'': Stoga kaže Uzvišeni: "A naređeno mi je da se samo jednog Boga obožavaju, - nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnim smatraju." To znači, kad On nešto zabrani to je haram, a kada nešto dozvoli, to je halal, kada nešto propiše, pokori Mu se, a ako mu presudi, izvrši presudu.

"On je vrlo visoko iznad onih koje Njemu ravnim smatraju"

Znači da je Uzvišen i Svet i daleko je od toga da ima sudruga i da ima neko Njemu sličan. Nema pomagača u vlasti, niti suparnika, niti djece. Nema boga osim Njega!"
Kada neko nauči da je suđenje po Allahovom zakonu sastavni dio šehadeta (''Ešhedu en La ilahe illAllah we ešhedu enne Muhammeden ’abduhu we resuluhu''), pa ako bude sudio po tagutskim zakonima, ili po zakonima raznih pradsjednika i vračara i njima sličnih – zanijekao je vjerovanje u Uzvišenog Allaha i on je kafir (nevjernik), nasilnik i griješnik.

Kaže Uzvišeni Allah: "A oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio –oni su pravi nevjernici."

I kaže: "Mi smo im u njemu propisali: glava za glavu, i oko za oko, i nos za nos, i uho za uho, i zub za zub, a da rane treba uzvratiti. A onome ko od odmazde odustane, biće mu to od grijeha iskupljenje. Oni koji ne sude po onome što je Allah objavio – oni su pravi nasilnici." ( sura el-Ma'ide, 45. ajet)

I kaže: "I sljedbenicima Indžila smo bili naredili da sude prema onome što je Allah objavio u njemu. Oni koji ne sude prema onome što je Allah objavio – oni su pravi griješnici."

Ovim je Uzvišeni pojasnio da je suđenje po drugim zakonima, a ne po Allahovom zakonu – džahilijetski sud, i da je izbjegavanje suđenja po Njegovom zakonu – uzrok kazne i nesreće, koju niko ne može odbiti od nasilnika.

Kaže Uzvišeni: "I sudi im prema onome što ti Allah objavljuje i ne povodi se za prohtjevima njihovim, i čuvaj ih se da te ne odvrate od nečega što ti Allah objavljuje. A ako ne pristanu, ti onda znaj da Allah želi da ih zbog nekih grijehova njihovih kazni. A mnogi ljudi su zaista nevjernici. Zar oni da traže da im se kao u pagansko vrijeme sudi? A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje?" (sura el-Ma'ide, 49. i 50. ajet)

Onome koji je pažljivo pročitao ovaj ajet biće jasno da se suđenje po onome što je Allah objavio temelji na osam stvari:

1 . Naredba za sprovođenje Allahovog suda, na šta se odnose riječi Uzvišenog: "I sudi im po onom što Allah objavljuje!"
2. Da ljudske strasti i želje ne budu zapreka za suđenje u svim situacijama, na što se odnose riječi: "I ne povodi se za prohtjevima njihovim!"
3. Opreznost od ne-suđenja u svim stvarima po Allahovom zakonu, bilo da su u pitanju sitnice, ili krupne stvari, na šta se odnosi dio ajeta: "I čuvaj ih se da te ne odvrate od nečega što ti Allah objavljuje!"
4. Odbijanje i neprihvatanje Allahovog zakona je veliki grijeh, koji povlači bolnu kaznu, a što se vidi iz riječi: "A ako ne pristanu, ti onda znaj da Allah želi da ih zbog nekih grijehova njihovih kazni"
5. Opreznost da ne zavara brojnost onih koji ne sude po Allahovom zakonu i malobrojnost onih koji po njemu sude, na šta ukazuju riječi: "A mnogi ljudi su zaista nevjernici (griješnici)."
6. Svi zakoni, osim Allahovog, su džahilijetski, tj. iz vremena paganstva, što potvrđuju riječi: "Zar oni traže da im se kao u pagansko doba sudi?"
7. Zaključak da je Allahov zakon najbolji i najpravedniji, na šta se odnose riječi: "A ko je od Allaha bolji sudija?"
8. Potrebno je ubjeđenje, odnosno znanje, da je Allahov zakon najbolji, najpotpuniji i najpravedniji, sa obavezom povođenja za njim sa zadovoljstvom i predanošću, na šta se odnose riječi: "A ko je od Allaha bolji sudija narodu koji čvrsto vjeruje?"

Ovi zaključci se mogu sresti na puno mjesta u Qur'anu, a na njih upućuju riječi i djela Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem.

Neki od njih su riječi Uzvišenog: "Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Njegovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne ili da ih patnja bolna ne snađe." ( sura en-Nur, 63. ajet)

I kaže Uzvišeni: "I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate." (sura en-Nisa', 65. ajet)

I kaže Uzvišeni: "Slijedite ono što vam se od Gospodara vašeg objavljuje." (sura el-E'raf, 3. ajet)

I kaže Uzvišeni: "Kada Allah i Poslanik Njegov nešto odrede, onda ni vjernik ni vjernica nemaju pravo da po svome nahođenju postupe." (sura el-Ahzab, 36. ajet)

Prenosi se od Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we selem, da je rekao: "Niko od vas neće biti pravi vjernik sve dok njegovi prohtjevi ne budu slijedili ono sačim sam ja došao." (Newewi ovaj hadith smatra autentičnim).

Takođe se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu ’alejhi we sellem, rekao Adijju ibn Hatimu: "Zar nisu ohalaljivali ono što je Allah zabranio, pa ste to smatrali dozvoljenim i oharamljivali ono što je Allah dozvolio, pa ste to smatrali zabranjenim!?" Odgovorio je: "Da." "To je (vaše) obožavanje njih" – odgovori Allahov Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem.

Rekao je Ibn 'Abbas, Alah bio zadovoljan obojicom, nekim ljudima što su raspravljali sa njim oko nekih pitanja: ''Plašim se da se na vas ne sruči kamenje sa neba! Ja vam govorim: 'Kaže Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem'', a vi govorite: 'Kažu Ebu Bekr i 'Umer'!''

Ovo znači da je dužnost roba da se u potpunosti pokori Allahovom govoru i govoru Njegovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, i da je Njihov govor ispred svakog drugog govora.

Suđenje po Njegovom zakonu je nužnost koja proističe iz Njegove mudrosti i milosti,zato što je On, Slavljeni i Uzvišeni, čist od mahana koje imaju ljudi, kao što su slabost, hirovitost, nesposobnost i neznanje. On je Mudri i Sveznajući, On je Milostivi Koji je u sve upućen. On zna stanje Svojih robova i zna šta je dobro za njih, šta im je korisno u sadašnjosti i budućnosti, i iz Njegove savršene milosti je da im bude sudija u međusobnim sporovima i u svim životnim pitanjima, da bi se ostvarila pravda i da bi postigli sreću i svako dobro.

I ne samo to, već i da bi se ostvarila duševna smirenost i zadovoljstvo, iz razloga što čovjek zna da je to Allahov propis, presuda Stvoritelja Koji sve zna i Koji je u sve upućen, pa makar ta presuda bila suprotna onome što je on očekivao i želio. U protivnom, kadčovjek zna da ta presuda sa kojom nije zadovoljan dolazi od ljudi, koji su skloni griješenju i slijeđenju strasti – nikad se neće pokoriti i prestati da traži pravdu.

Stoga se spor nikad neće riješiti. Uistinu je Uzvišeni Gospodar, kada je obavezao robove na suđenje po Njegovoj objavi, to uradio iz milosti i dobročinstva prema njima. On je Uzvišeni savršeno pojasnio opšta pravila, o čemu govori u sledećem ajetu:
"Allah vam zapovjeda da odgovorne službe onih koji su ih dostojni povjeravate i kad ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! A Allah doista sve čuje i vidi. O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i vašim pretpostavljenim. A ako se u nečemu ne slažete –vratite se Allahu i Poslaniku, ako vjerujete u Allaha i Sudnji Dan! To vam je bolje i za vas rješenje ljepše." (sura en-Nisa', 58. i 59. ajet)

U ajetu, iako se radi o opštim smjernicama sudiji i onome kome se sudi, su, pored toga, smjernice sudijama da sude pravedno. Naredio im je da sude pravedno, a naredio je vjernicima da prihvate taj sud,čija je osnova Allahov zakon, kojeg je objavio Njegovom Poslaniku, i da se u svim nesuglasicama vrate Allahu i Poslaniku, sallallahu 'alejhi we sellem.

Iz prethodno spomenutog je jasno da je suđenje po Allahovom zakonu i traženje da se sudi po istom, strogo naređenje Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, i da je suđenje – 'ibadet, kojim se obožava samo Allah Uzvišeni, i time se potvrđuje poslanstvo Muhammeda, sallallahu 'alejhi we sellem. Isto tako, odbacivanje Allahovog suda u potpunosti, ili jednog dijela, povlači Allahovu kaznu. Ovo se odnosi kako na državu, tako i na manju zajednicu muslimana u svakom mjestu i svakom vremenu.

Obaveznost vraćanja Allahovom sudu odnosi se na sve, bilo da su u pitanju međudržavni sporovi, ili sporovi između džema'ata, ili pojedinaca. Propis je isti.

Uzvišeni Allah je Jedini Stvoritelj i Njemu jedinom pripada sud i On je Najpravedniji sudac. Stoga, nije musliman onaj ko smatra da su ljudski zakoni bolji od Allahovog zakona, ili da su isti, ili koji daje prednost ljudskim zakonima, iako je ubjeđen da je Allahov zakon bolji.

Stoga je dužnost svim muslimanima, običnom narodu i vođama, i svim onima koji imaju vlast, da se boje Allaha, da u svojim državama sude po šeri'atu i da pripaze sebe i one nad kojima imaju vlast od Allahove kazna na ovom i na budućem svijetu, i neka uzmu pouku u onome što se desilo onima koji su okrenuli leđa Allahovom zakonu i stali u red sa onima koji slijede Zapad i slijede njihov put, pa su se razišli i pocijepali i otvorili vrata smutnji. Uradili su malo dobra, a mnogo zla, ubijajući jedni druge. Takvo stanje se nećepromijeniti, niti će prestati politički i idejni uticaj njihovihneprijatelja, sve dok se ne vrate Allahu Uzvišenom i stanu na jedini ispravni put, kojim je zadovoljan njihov Gospodar, koji im je naredio da slijede Njegov zakon i za to im obećao veliku nagradu.
Istinu je rekao Uzvišeni kad je poručio: "A onaj ko okrene glavu od Knjige Moje, taj će teškim životom živjeti i na Sudnjem danu ćemo ga slijepim oživjeti. "Gospodaru moj" – reći će – "zašto si me slijepog oživio kad sam vid imao?" "Evo zašto" – reći ćeOn – "dokazi naši su ti dolazili, ali si ih zaboravljao pa ćeš danas ti isto tako biti zaboravljen." (sura Ta-Ha, 124.-126. ajet)

Šta će veća kazna od Allaha onima koji su Mu nepokorni od toga što su uzeli zakone nejakih stvorenja u zamjenu za zakone Gospodara svih svjetova. Ima li glupljeg čovjeka od onoga koji ima ispred sebe govor Allaha Uzvišenog, koji govori samo istinu, razjašnjava probleme, pojašnjava pravi put i upućuje zalutalog, a zatim ga ostavi i zamijeni ga govorom nekog od ljudi ili nekim državnim zakonom. Zar ti, koji to rade, ne znaju da su izgubili i ovaj i onaj svijet? Nisu uspjeli na ovom svijetu, niti našli sreću, niti će se moći spasiti na Sudnjem Danu od Allahove kazne, zato što su ohalaljivali ono što im je Allah zabranio i nisu radili ono što im je Allah naredio.

Molim Allaha da učini ove moje riječi poukom i opomenom za narod, da razmisle o svom stanju, da pogledaju šta su uradili sa sobom, pa da se vrate razboritosti i da slijede Allahovu knjigu i sunnet Njegovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, da bi postali njegovi istinski sljedbenici, da postanu od onih koji će se spominjati na zemlji, kao što se spominju dobri predhodnici i prve generacije koji su vladali zemljom i kojima su se pokorili ostali narodi. Sve to uz Allahovu pomoć, kojom pomaže Svome dobre robove, koji su se odazvali Njemu i Njegovom Poslaniku. Kad bi samo znali kakvo su blago izgubili, kakvo su nasilje učinili i kakve ih nesreće pogađaju!

Kaže Uzvišeni: "Zaista je on (Qur'an) opomena tebi i tvome narodu; a bitćete pitani." (sura ez-Zuhruf, 44. ajet)

Također je došlo u hadithu Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi we sellem, da će Allah podići Qur'an iz prsa i mushafa, kada se približi kraj dunjaluka, kada ga budu malo učili, okrenuli se od njega i ne budu sudili po njemu. Stoga ovo je upozorenje muslimanima da ih ne zadesi nesreća, njih ili neku od njihovih generacija a oni su je sami izazvali.

Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo!

Ovo moje upozorenje obuhvata i one muslimane, koji žive sa onima koji su okrenuli leđa Allahovim zakonima, a spoznali su vjeru i zakone Gospodara svih svjetova, pa pored toga se sude pred njihovim zakonima, kao što su radile neznalice prije islama. Želim da se svako onaj do koga stigne ovaj moj savjet – pokaje Allahu, i da se odrene tih zabranjenih radnji, da zatraži oprost od Allaha, da zažali za onim što je propustio i da se savjetuje sa braćom oko sebe kako da stanu protiv neznalačkih običaja i onoga što se suprostavlja Allahovom zakonu.

Zaista, tewba briše prijašnje grijehe, a onaj ko se pokaje od grijeha je kao i onaj koji nema grijeha. A onima koji imaju vlast nad ovim ljudima i njima sličnim, da ih opominju i podsjećaju na istinu i da im je objašnjavaju, da bi postigli hajr, Allahovom dozvolom. Muslimani su danas u velikoj potrebi za milošću svoga Gospodara, kojom On mijenja stanja i zamijenjuje poniženje i prezrenost ponosom i slavom. Molim Allaha Njegovim lijepim imenima i uzvišenim svojstvima, da rasprostrani srca muslimana da bi shvatili i prihvatili Njegov Uzvišeni govor, da bi radili po Njegovom šeri'atu i da se okrenu od suprotnog.

Kaže Uzvišeni: "Sud pripada jedino Allahu, a On je naredio da da nikog ne obožavate osim Njega. To je jedino prava vjera, ali većina ljudi ne zna." (sura Jusuf,40 ajet)

Neka je mir i blagoslov na Allahovog Poslanika Muhammeda, na njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ih slijede do Sudnjeg Dana!

Prijevod: Ebu Safija

Ovdje možete skinuti originalni tekst u PDF formatu:
Veličina: 389.21 kb