Preporuka
Login

Zaboravljen password

NOVO - DOWNLOAD
Posjetite/Visit
ESSUNNE
ET-TAQWA
Islam House
Ljekovita moć Kur'ana
insanba.blogspot.com
The Qur'an Project - Mass Dawah Campaign 2012
Ummah Welfare Trust (UWT) Committed to 100% Donations
Tanzil.net
Hoor al-Ayn
QuranicAudio.com
KEWSER TORTE SARAJEVO - HALAL TORTE
AMENTUBILLAHI - youtube channel
el-hattab - youtube channel
SalafiMedia Balkan - youtube channel
Vrijeme
Posjetitelji
Headache Causes
www.dini-islam.net

Čija je džuma ispravna?

Go down

Čija je džuma ispravna?

Komentar by Admin on 8/5/2010, 03:11

Čija je džuma ispravna?[/b]



Pripremio: mr. Zijad Ljakić

U zadnje vrijeme sa fantomom „vehabizma“ je pokrenuto i pitanje klanjanja džume-namaza bez odobrenja. Tako da su neki, za koje kažu da su učeni, davali fetve o neispravnosti džume bez dozvole IZ-a, dok su drugi stišavali situaciju iznoseći tekstove hanefijskih pravnika da je šart valjanosti dozvola vladara, treći su to negirali argumentirajući da nema dokaza za to, četvrti poštuju šartove mezheba imajući u vidu da islamski pravnici ne govore iz have, jer svako ima svoje dokaze, petima se gubi tlo pod nogama kada pokušaju razabrati šta su učenjaci o svemu tome rekli. Govoreći o ovoj temi nije mi namjera naginjati ovoj ili onoj strani nego reći ono što smatram da je najbliže istini. Ovoj temi pristupam sa dva kriterija:

• Da kada se učenjaci raziđu po nekom pitanju, vadžib je izložiti njihove stavove i dokaze na Kur'an i Sunnet, pa što se slaže sa njima potvrditi to, a što se ne slaže ostaviti i odbaciti, jer

Uzvišeni kaže u prijevodu značenja: "A ako se u nečemu ne slažete, izložite ga Allahu (Njegovoj knjizi) i Poslaniku (njegovom Sunnetu)" (An-Nisa, 59.)

• Treba znati da bi nešto bilo šart mora ispuniti dvije stvari. Prva je da je zasnovan na vjerodostojnom dokazu, a druga je da taj dokaz jasno ukazuje da je ta stvar šart. Ako jedna od ove dvije stvari nije zadovoljena, onda to ne može biti šart.



Islamski pravnici uvjetuju tri vrste posebnih šartova, mimo šartova pet dnevnih namaza, za džumu-namaz: Šartove obaveznosti, Šartove valjanosti i Šartove koji su istovremeno šartovi obaveznosti i valjanosti. (El-Mugni 3/202-216, el-Havi el-kebir 2/402-426, Bidajetul-mudžtehid ve nihajetulmuktesid 1/210-211, el-Mevsu'atu el-fikhije 27/195-204 i el-Fikhu elislami ve edilletuhu 2/1291-1311)

Pod šartom obaveznosti se podrazumijeva ono bez čijeg ispunjenja namaz nije obavezan, poput punoljetnosti. A pod šartom valjanosti se podrazumijeva ono bez čijeg ispunjenja namaz nije ispravan, poput dozvole vladara.

Šartovi obaveznosti, tj. da bi neko bio obavezan klanjati džumu, su: da je muškarac, slobodan, punoljetan, zdrav i u svom mjestu boravka. Znači da žena, rob, dijete, bolesnik i musafir nisu obavezni klanjati džumu. Međutim, ova vrsta šartova nisu predmet interesovanja ovog teksta te nećemo ulaziti u njihove detalje.

Šartove valjanosti i šartove koji su istovremeno šartovi obaveznosti i valjanosti.

Islamski pravnici uvjetuju za valjanost džume, naravno ako zanemarimo njihovo međusobno razilaženje, četiri šarta, a uvjetuju tri šarta koji su istovremeno šartovi obaveznosti i valjanosti, što je ukupno sedam šartova. (Fethul-kadir 1/408-416, Bedai'u-s-sanai'I 1/259-266, eš-Šerhu es-sagir 1/495-500, ešŠerhu el-kebir 1/372-387, Bidajetulmudžtehid ve nihajetul-muktesid 1/210-211, Mugnil-muhtadž 1/279-285, el-Muhazzeb 1/110, Keššaful-kinna'a 2/27-42 I el-Mugni 3/202-216.)

Ti šartovi su:

1. nastupanje namaskog vremena džume - namaza,

2. održavanje hutbe prije namaza,

3. obavljanje džume u džematu sa određenim brojem klanjača,

4. dozvola vladara,

5. ne obavljanje džume-namaza na više mjesta u jednom gradu bez potrebe,

6. da se klanja u naseljenom mjestu, gradu ili selu,

7. da se klanja u džamiji i za imamom koji nije musafir.

Nastupanje namaskog vremena džume-namaza

Za ovaj prvi šart, većina učenjaka (džumhur) smatra da džuma nije ispravna ako se klanja prije nego što sunce pređe polovinu neba. To je mezheb hanefija, malikija i šafija, dok je kod hanbelija ispravna džuma ako se klanja prije nego što sunce pređe polovinu neba, a početak namaskog vremena džume-namaza kod njih je početak bajram-namaza.

Džumhur učenjaka dokazuje svoj stav vjerodostojnim hadisom od Enesa, radijallahu 'anhu, u kojem kaže da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, klanjao džumu kada sunce pređe polovinu neba. (Buharija 904, Ebu Davud 1084, Tirmizi 503 i Ahmed 3/219) A hanbelije uzimaju za dokaz vjerodostojne hadise od Enesa (Buharija 1208.), Sehl ibn Sa'da (Buharija 939, Muslim 859.) i Džabira (Muslim 858.), radijallahu anhum, u kojima je došlo da su klanjali sa Allahovim poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, prije nego što sunce pređe polovinu neba. Najbliže istini je, Allah zna najbolje, da je namasko vrijeme džume vrijeme podne namaza, jer džuma mijenja podne namaz, a ako se klanja prije nego što sunce pređe polovinu neba džuma je valjana, na što upućuju gore spomenuti hadisi.

Održavanje hutbe prije namaza

Za ovaj drugi šart se u mnogim fikhskim knjigama navodi da su se islamski pravnici složili da je održavanje hutbe šart ispravnosti džume-namaza. (Tebjinul-hakaik 1/219, eš-Šerhu es-sagir /499, Mugnilmuhtadž 1/285, el-Mugni 2/302. i el-Fikhu el-islami ve edilletuhu 2/1303.)

Međutim, istina je da su se razišli u tome što jedni uslovljavaju dvije hutbe, drugi samo jednu, neki kažu da je hutba rukn i šart, neki da nije šart nego vadžib, dok ima i onih koji kažu da je samo sunnet. Najjači dokazi obaveznosti hutbe su riječi Uzvišenog: "Pođite na namaz zikrullah)" (Prijevod značenja Al-Džumu'a, 9.), a zikrullah je hutba. Zatim, neprestano klanjanje Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, džume-namaza sa hutbom što je, u stvari, pojašnjenje kako se klanja ovaj namaz. Istina po pitanju ovog šarta je, a Allah zna najbolje, da je hutba vadžib a ne šart, jer sa spomenutim dokazima najviše što se može reći je da je vadžib.

Obavljanje džume u džematu sa određenim brojem klanjača

Za ovaj treći šart, islamski pravnici su se jednoglasno složili da je obavljanje džume u džematu šart valjanosti džume-namaza, na što upućuje hadis Tarik ibn Šihaba, radijallahu 'anhu, da je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Klanjanje džume-namaza u džematu je obaveza svakog muslimana, osim za četiri osobe: roba, ženu, dijete i bolesnika." (Ebu Davud 1067. i kaže da je Tarik, radijallahu 'anhu, vidio Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, ali nije od njega ništa čuo. Prenosi Ibn Hadžer da su mnogi ovaj hadis ocijenili vjerodostojnim, pogledaj Nejlul-evtar 2/488. A Šejh Alabani je hadis ocijenio vjerodostojnim, pogledaj: el-Irva' 592) Međutim, razišli su se učenjaci u najmanjem broju klanjača koji čine džemat. U vezi s tim kaže Ebu Hanife i Muhammed da džemat čine trojica mimo imama, s tim da kod hanefija ima i drugo mišljenje da je dovoljan jedan sa imamom na čemu je i Imam Taberi.

A šafije i hanbelije su uslovili četrdeset klanjača, dok je šart kod malikija dvanaest. Neki kažu da je šart dvojica mimo imama, drugi trideset klanjača, itd. Hanefije dokazuju svoj stav jezičkim putem,tj. da je najmanji broj za množinu (džem'un) tri. Šafije i hanbelije se drže hadisa o prvoj hutbi prije hidžre Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, u kojem se navodi da je broj klanjača bio četrdeset. Malikije dokazuju hadisom gdje se navodi da je sa Poslanikom, sallallahu 'alejhi ve sellem, ostalo dvanaest ljudi na džumi, kada su ostali izašli iz mesdžida i tako dalje. Nije teško primjetiti slabost ovakvog dokazivanja da bi najmanji broj bilo šart za valjanost džume-namaza. Isparavno je, a Allah zna najbolje, da je najmanji broj-broj koji čine džemat u ostalim namazima takođe i u džumi-namazu, tj. dvije osobe. A dokaz za to je vjerodostojni hadis od Ibn'Abbasa, radijallahu 'anhuma, u kojem navodi da je noćio kod tetke Mejmune, radijallahu 'anha, žene Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, pa je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ustao i klanjao noćni namaz, a onda mu se Ibn 'Abbas pridružio pa su klanjali u džematu. (Buharija 699 i Muslim 763.) Onaj ko tvrdi da se džuma razlikuje po ovom pitanju, treba da donese validan dokaz.

Dozvola vladara

Za ovaj četvrti šart, džumhur učenjaka ne uslovljava za valjanost džume-namaza dozvolu od vladara. Dok hanefije uslovljavaju za valjanost džume dozvolu od vladara, njegovo prisustvo, ili njegovog zamjenika, argumentirajući svoj stav činjenicom da je tako bilo u vrijeme Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, a zatim u vrijeme četvorice pravednih halifa. A ako nema vladara, iz nekog razloga, na ljudima je da odrede hatiba između sebe i klanjaju džumu. Imamo dva dokaza da dozvola vladara nije šart. Prvi je hadis kojeg bilježi Buharija u kojem je došlo da je Alija, radijallahu 'anhu, klanjao džumu bez dozvole halife, kada je halifa Osman, radijallahu 'anhu, bio okružen i pritvoren u svojoj kući. Niko od ashaba nije negirao postupak Alije, radijallahu 'anhu, a sam halifa Osman, radijallahu 'anhu, kada su ga o tome obavijestili je potvrdio postupak Alije, radijallahu 'anhu. (Buharija 695.)

Drugi dokaz je to da kao što u ostalim namazima nije šart dozvola vladara, tako nije ni u džumi–namazu, a ko tvrdi suprotno ovome neka donese dokaz.

Čudna je stvar kako neki proglašavaju džume koje nije odobrila IZ ništavnim, dokazujući to šartom – dozvole vladara. Da ovo nije tačno navesću tri argumenta: Prvi je da dozvola vladara nije šart za valjanost džume, na što upućuje postupak ashaba, drugi je da možemo postaviti pitanje - ko je IZ-u dao dozvolu za obavljanje džume jer oni nisu vlast, a postojeća vlast nije islamska i treći je da po hanefijskom mezhebu ako nema vladara muslimana, kao što je slučaj kod nas, ljudi trebaju sami sebi organizovati džume, a to je ono što su uradili oni koji klanjaju džume bez dozvole IZ-a.

Ne obavljanje džume-namaza na više mjesta u jednom gradu bez potrebe

Za ovaj peti šart većina učenjaka, tj. mezheb malikija, šafija i hanbelija, smatraju da je zabranjeno obavljati više džuma u jednom mjestu bez potrebe kao što je tijesan prostor i slično. Kod hanefija postoji razilaženje oko ovog šarta: Muhammed i u rivajetu od Ebu Hanife i Ebu Jusuf smatraju da je dozvoljeno više džuma u jednom mjestu, a u drugom rivajetu kojeg su izabrali Tahavija i Ibn'Abidin je zabranjeno. Međutim, ako se klanja više džuma u jednom mjestu bez potrebe, onda ona koja prva počne je ispravna a druga je ništavna ako su obje dozvoljene, a ako ne onda je ispravna samo ona koja je dozvoljena. Ako ne znamo koja je prva počela,onda svi trebaju klanjati podne namaz. Ovo su posljedice ovog šarta. Dokaz da je ovo šart valjanosti džume je djelo Poslanika,sallallahu 'alejhi ve sellem, ashaba i tabi'ina, tj. da oni nisu obavljali osim jednu džumu u jednom mjestu. Nema sumnje da ovaj dokaz najviše na što može da upućuje je da je to mustehab, a da bude vadžib ili šart, pa to je daleko. Učenjak Ševkani kaže da ovakvi dokazi ne upućuju ni da je mustehab, a kamoli vadžib ili šart. (Ed-Derari el-mudije str.125.)

Da se klanja u naseljenom mjestu, gradu ili selu

Ovaj šesti šart, džumhur učenjaka, tj. mezheb malikija, šafija i hanbelija, smatraju da je džuma isparavna ako se klanja u naseljenom mjestu, svejedno gradu ili selu. S tim da je kod hanbelija džuma ispravna i ako se održi u pustinji ili pod šatorima, dok je kod malikija i šafija u ovom slučaju džuma batil.

Hanefije smatraju da je džumaispravna ako se obavlja u gradskom naselju i prigradskim mjestima, za razliku od sela gdje je klanjanje džume-namaza neispravno. Hanefijski učenjak es-Serahsi pojašnjava da se pod gradskim naseljem podrazumijeva mjesto u kojem je namjesnik ili u kojem je kadija. (El-Mebsut 2/23.) , a kaže hanefijski učenjak el-Kasani da stanovnici sela koja nisu uz gradsko naselje nisu dužni klanjati džumu niti je klanjanje džume ispravno u selima. (Bedai'u-s-sanai'i 1/259) Po ovom šartu kod hanefija mnoge džume u bosanskim selima su batil. Hanefije dokazuju svoj stav slabim hadisom kojeg prenosi Alija, radijallahu 'anhu, da je Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Nema džume-namaza niti bajram-namaza osim u gradskom naselju." (Bilježi ga Ibn ebi Šejbe u svom Musannefu 2/101. i Abdurrezzak u svom Musannefu 3/167. Ovaj hadis su riječi Alije, radijallahu 'anhu, pogledaj:Nasbu-r-raje 2/195.) Ovaj hadis su Imam Ahmed i Ibn Hadžer ocijenili slabim. (Pogledaj: Telhisul-habir 2/54.)



Ispravno je, a Allah zna najbolje, da je džumu obaveza klanjati na selima i na bilo kom mjestu, na što upućuju dva hadisa od kojih je jedan vjerodostojan, a drugi hasen (dobar), i predaja od

Omera, radijallahu 'anhu. Prvi hadis bilježi Buharija od Ibn 'Abbasa, radijallahu 'anhuma, u kome kaže da prva džuma koja je klanjana poslije džume u Medini je džuma u mjestu Džuvasa u Bahrejnu, a ono je jedno od sela plemena Abdul-kajs. (Buharija 892.)

Drugi hadis je u kojem kaže Ka'b ibn Malik da je prvu džumu sa njima klanjao Esad ibn Zurare, radijallahu 'anhum, u selu bilzu Medine koje se zove Neki'ul-hadamat.(Bilježi ga Ebu Davud 1069. i Ibn Madže 1082. Ibn Hadžer je hadis ocijenio dobrim,pogledaj: Telhisul-habir 2/56.) A kaže Omer, radijallahu 'anhu: "Klanjajte džumu gdje god bili!" (Bilježi ga Ibn ebi Šejbe u svom Musannefu 2/101.)

Da se klanja u džamiji i za imamom koji nije musafir

Ovaj sedmi šart ili ove dvije stvari su šart ispravnosti džume samo kod malikija, tako kod njih džuma nije ispravna ako se klanja u kućama, dvorištu kuća, na otvorenom zemljištu ili napuštenim mjestima. Imaju četiri šarta za objekat koji se smatra džamijom i navode detalje za koje nema potrebe da ih ovdje navodimo. Nemaju dokaza kojeg je vrijedno ovdje navesti i komentarisati. Osnov je da to nije šart i nema šerijatskog teksta koji ukazuje na obrnuto. A Allah zna najbolje.

Zaključak i govor nekih učenjaka iz navedenog

Nakon analiziranja spomenutih šartova može se reći: da ako bi ovi šartovi koje su postavili islamski pravnici zaista bili šartovi za valjanost džume namaza, onda bi mnoge džume-namazi koje se klanjaju danas u svijetu bile ništavne, jer mnoge današnje džume se klanjaju sa brojem klanjača koji je manji od četrdeset i trideset, bez dozvole vladara muslimana, klanja se više džuma u jednom mjestu bez potrebe, takođe se klanjaju u nenaseljenim mjestima, a kamoli u selima, mnoge se ne klanjaju u džamijama, pogotovo na Zapadu, i često im hatib bude musafir. Kaže Ibn Rušd, nakon što je naveo neke šarte koje su uslovili učenjaci za valjanost džume, poput toga da bude u mesdžidu, uz dozvolu vladara, u naseljenom mjestu, sa određenim brojem klanjača i da ne bude više džuma u jednom mjestu: "U pravu je onaj ko bi rekao: da su ove stvari, šartovi za isparavnost džume-namaza, ne bilo dozvoljeno Poslaniku, sallallahu 'alejhi ve sellem, da ih prešuti i ne pojasni, jer Uzvišeni kaže: "A tebi objavljujemo Kur’an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje" (Prijevod značenja An-Nahl 44.), i kaže: "Mi tebi objavljujemo Knjigu da bi im objasnio ono oko čega se razilaze." (Prijevod značenja An-Nahl64.)." (Bidajetul-mudžtehid ve nihajetulmuktesid 1/211.)

Kaže Imam Ševkani: "Džuma-namaz je poput ostalih namaza, ne razlikuje se od njih, jer nam nije došlo nešto što upućuje da se razlikuje od ostalih namaza. Ovim riječima se išareti na odgovor na ono što neki kažu: da su šartovi obaveznosti džume-namaza vladar (njegovo prisustvovanje ili dozvola), naseljeno mjesto i određen broj (klanjača). Zaista, nema dokaza koji upućuju da su ove stvari mustehab, a kamoli da su šartovi valjanosti džumenamaza. Nego ako bi dva muškarca klanjali u džematu džumu-namaz u mjestu u kojem nema nikog drugog osim njih dvojice, obavili bi ono što im je obaveza. A ako bi jedan od njih održao hutbu, uradili bi ono što je sunnet, a ako ostave hutbu pa ona je samo sunnet. A da nema hadisa od Tarik ibn Šihaba, radijallahu anhu, u kojem je došlo da je vadžib svakom muslimanu da klanja džumu u džematu i da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije klanjao u džematu, bilo bi pojedinačno klanjanje džume ispravno poput ostalih namaza." (Ed- Derari el-mudije str.125)

Kaže Siddik Hasan Han: "Ko dobro razmisli o ništavnim mišljenjima, zabludjelim mezhebima i bezvrijednim idžtihadima, koji su rečeni i napisani o ovom plemenitom ibadetu koji nam je Allah propisao jednom u sedmici i učinio ga jednim od obilježja Islama, ne bi se mogao tome načuditi. Neki kažu: hutba je poput dva rekata namaza, pa ako ga prođe hutba nije mu ispravna džuma. Kao da do njih nije došao hadis prenešen mnoštvom rivajeta koji jedan drugog podupiru: "Ko zakasni na jedan rekat džume-namaza, neka klanja još jedan i namaz će mu biti potpun", niti su mu doprli drugi dokazi mimo ovog hadisa. Drugi kažu: džuma nije ispravna osim da je klanjaju trojica sa vladarom, treći kažu: četvorica, četvrti kažu: sedmorica, devetorica, dvanaestorica, dvadeset, trideset, četrdeset, pedeset, sedamdeset, broj između toga, velik broj bez određivanja.

Zatim, druga grupa kaže: džuma nije ispravna osim ako se klanja u naseljenom mjestu, a neki su čak odredili sa koliko hiljada stanovnika je šart da se klanja. Sljedeći opet tvrde: mora biti u tom mjestu džamija i nužnik, dok drugi kažu mora biti to i to. Onda pojedini govore: nije vadžib klanjati džumu osim sa halifom, a ako nema halife ili ima ali je nepravedan, džuma niti je propisana niti ju je vadžib klanjati... Još je takvih mišljenja iza kojih nema ni traga od znanja. Nema u Allahovoj knjizi, niti u Sunnetu Allahovog Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, ni jedno slovo koje može biti dokaz za njihove tvrdnje da su ove spomenute stvari šartovi za valjanost džume namaza, farz od njenih farzova ili rukn od njenih ruknova. Čudne li stvari, šta mišljenje radi od onih koji se na njega oslone, i kakve neistine im iz glava izlaze, koje liče pričama ljudi na noćnim ćaskanjima i druženjima i krivotvorenim hadisima od kojih je daleko čisti Šerijat.

Ovo je jasno svakom ko poznaje Kur'an i Sunnet, ko je pravedan i čvrst i nije se uzdrmao sa puta istine zbog naklapanja i govorkanja. Ko pogriješi, greška mu se ne prihvata. A presuda među Allahovim robovima je Njegova knjiga i Sunnet Njegovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Kao što kaže Uzvišeni: "A ako se u nečemu ne slažete, izložite ga Allahu (Njegovoj knjizi) i Poslaniku (njegovom Sunnetu)." (Prijevod značenja An-Nisa 59.) ili „... I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće biti vjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe ne prihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalo tegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore." (Prijevod značenja An-Nisa 65.)

Ovi ajeti i njima slični jasno ukazuju i stavljaju nam na znanje, da se kod razilaženja treba vratiti presudi Allaha i Njegovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem. Allahova presuda je Njegova knjiga, a presuda Poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, poslije njegove smrti je njegov Sunnet, a ne nešto drugo.

Uzvišeni Allah nije dao nijednom od Svojih robova, pa makar dostigao velik stepen u znanju i

sakupio što drugi nemaju, da govori o ovom Šerijatu bilo šta bez dokaza iz Kitaba i Sunneta. Mudžtehid ima olakšicu da radi po svom mišljenju ako nema dokaza, međutim, ostali nemaju olakšicu da rade po tom mišljenju, ma ko on bio." (Er-Revdatu ennedije 1/363-366.)

Rezime svega kazanog o šartovima džume je: da su šarti džume nastupanje namaskog vremena i klanjanje u džematu, te da je hutba vadžib, a za ostale šartove koje su uvjetovali učenjaci nema dokaza koji ukazuju da su vadžib.

(Tekst preuzet iz magazine El-ASR, broj 18 za period maj/juni iz 2007 godine)
avatar
Admin
Admin

Broj komentara : 729

Vidi profil korisnika http://www.dini-islam.net

Na vrh Go down

Na vrh


 
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu