ISLAM - PUT SPASA
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.
Preporuka
Login

Zaboravljen password

NOVO - DOWNLOAD
Latest topics
Posjetite/Visit
ESSUNNE
ET-TAQWA
Islam House
Ljekovita moć Kur'ana
insanba.blogspot.com
The Qur'an Project - Mass Dawah Campaign 2012
Ummah Welfare Trust (UWT) Committed to 100% Donations
Tanzil.net
Hoor al-Ayn
QuranicAudio.com
KEWSER TORTE SARAJEVO - HALAL TORTE
AMENTUBILLAHI - youtube channel
el-hattab - youtube channel
SalafiMedia Balkan - youtube channel
Vrijeme
Posjetitelji
Headache Causes
www.dini-islam.net

Muhammed, sallallahu alejhi we sellem (3. dio)

Go down

Muhammed, sallallahu alejhi we sellem (3. dio) Empty Muhammed, sallallahu alejhi we sellem (3. dio)

Komentar by Admin 23/9/2012, 06:50

ROĐENJE I ČETRDESET GODINA ŽIVOTA DO POSLANSTVA (2. DIO)

Muhammed, sallallahu alejhi we sellem (3. dio) O75yfc

POBOŽNJAK BEHIRA

Kad je Resulullah, a.s., napunio dvanaest godina (po nekima - i dva mjeseca i deset
dana),88 povede ga Ebu - Talib sa sobom na trgovački put u Šam. U Basri su odsjeli, a
Basra je spadala u Šam i bila je glavni grad Hurana. Ona je bila prijestolnica za one
arapske zemlje, koje su bile pod Rimljanima. U ovom gradu živio je svećenik s nadimkom
Behira, a pravo ime mu je bilo (Džerdžiz) Grges. Kad je trgovački karavan došao u Basru,
on izađe da ga sretne, i pozove ih u goste. Prvi put ih je vidio, a poznao je Resulullaha,
a.s., po svojstvima ranije objavljenim u svetim knjigama. On uze dječaka za ruku i reče:
"Ovo će biti poslanik cijelom svijetu. Njega će Allah poslati kao milost svjetovima."
Ebu - Talib reče: "Odakle to znaš?" On odgovori:

"Kad ste osmatrali sa Akabe, ne osta ni kamen, ni biljka, ni stablo, a da sedždu ne
učini, a sedždu oni ne čine osim Poslaniku, a.s. Ja ga prepoznajem po pečatu poslanstva,
biljegu iznad gornje hrskavične plećke u obliku jabuke. Ja sam za njega čuo u našim
objavama." On zamoli Ebu - Taliba da s njim ne ide u Šam, već da ga vrati kući. Bojao se
da mu jevreji ne nanesu zlo. Ebu - Talib vrati Muhammeda, a.s., sa svojim momcima u
Meku.

BITKA ZVANA EL - FIDŽAR

To je bio rat plemena Kurejš i Kinane protiv Kajs 'Ajlana. U to vrijeme Resulullah, a.s.,
imao je petnaest godina. Vođa Kurejšija i Kinana zajedno, bio je Harb bin Umejje. Uživao
je veliki ugled i čast. Početak bitke pripadao je Kajsu, a sredinom dana bitka je tekla u
korist Kinana. Ova bitka nazvana je Fidžar zbog prekida zabrane ratovanja u svetim
mjesecima. Ovoj bitki prisustvovao je Resulullah, a.s. On je svojim amidžama dodavao
strijele za gađanje.

UGOVOR O DOSTOJANSTVU

Na osnovama prethodne bitke, dogodi se prisega u svetom mjesecu zulka'ide, čiji su
inicijatori bili Kurejšije, i to porodice: Benu - Hašim, Benu - Muttalib, Esed bin Abdul -
Uzaj, Zehra bin Kulab, Tejm bin Merre. Svi se oni okupe u kući Abdullaha bin Džed'an et
- Temija, jer je bio najstariji među njima i veoma poštovan i ugledan. Sklopiše dogovor da
u Meki ne smije biti niko potčinjen i izložen nasilju, bilo da je Mekanac ili gost, a da oni ne
budu na njegovoj strani, a protiv zulumćara, sve dok to ne prestane. Ovom dogovoru je
prisustvovao Resulullah, a.s., a kad ga je Allah, dž.š., obdario objavom izjavio je:

"Prisustvovao sam u kući Abdullah ibn Džed'ana ugovoru koji mi je draži od blaga, i
kad bih u islamu bio pozvan na tako nešto, odazvao bih se."

Taj ugovor u osnovi bio je suprotan predislamskom fanatizmu kojega je poticala
"asabijja". Asabijja je duh roda i podrazumijeva bezuvjetnu privrženost rodu i plemenu.
Neki čovjek, od plemena Zubejd, dođe u Meku da prodaje robu. Tu robu kupi od njega
El - As bin Vail el - Sehmi, ali mu ne isplati kako treba. Molio je da to učini kako treba i
pozivao Abdud - Dara, Mahzuma, Džumha, Selma i Adija, predstavnike familija, ali ne
obratiše pažnju na njega, pa se on pope na brdo Ebu - Kubejš i poče jakim glasom recitirati
pjesmu o tome kako mu je nanesen zulum. Kad je ovo čuo uputio se njemu Ez - Zubejr bin
'Abdul - Muttalib pa ga upita: "Preko ovoga ne može se preći?" Zatim su se sakupili gore
spomenuti ljudi i sklopili ugovor a zatim se uputili El - 'Asu bin Vailu i vratili pravo Ez -
Zubejdiju.

MUKOTRPAN ŽIVOT

Resulullah, a.s., nije imao u mladosti određeni posao ili zanimanje. Tradicija bilježi da je
bio pastir i da je čuvao ovce u plemenu Benu - Sa'd, kao i stanovnicima Meke.
U dvadeset i petoj godini života, otisne se u Šam kao trgovac robom, čuvene trgovkinje
iz Meke, Hatidže, r.a. Ibn - Ishak bilježi:

"Hatidža, kći Huvejlidova bila je trgovkinja velikog ugleda i časti. Ona je unajmljivala
trgovce koji su radili s njenom robom i revnosno im isplaćivala zaradu. Kurejšije su inače,
bili poznati trgovci.

Kad je Hatidža čula za Resulullaha, a.s., a posebno da je iskren, povjerljiv i čestitog
ponašanja, posla po njega da dođe. Kad je Resulullah, a.s., došao, ona mu ponudi da vodi
brigu o njenoj trgovini u Šamu i da će biti nagrađen bolje nego su bili njegovi prethodnici.
Također bi uz njega slala svoga slugu Mejsera. Resulullah, a.s., prihvati ovu ponudu i
odmah krene sa Mejserom i karavanom u Šam."

ŽENIDBA HATIDŽOM

Kad se Resulullah, a.s., vratio u Meku, Hatidža je bila nemalo iznenađena velikim
trgovačkim uspjehom. Mejsera joj je ispričao o čestitosti i povjerljivosti Resulullaha, a.s.,
te da je to jedan razloga velike zarade. Ona je bila sretna, a i zbunjena. Bila je udovica i do
tada su je prosili mnogi ugledni bogataši, gospoda Meke, ali ih je ona odbijala, jer se
željela posvetiti samo trgovini. Međutim, ono što je osjetila prema Resulullahu, a.s., nije
mogla sakriti od svoje prijateljice Nefise, kćeri Menijjeta. Nefisa nije šutjela o tom saznanju,
pa ode Resulullahu, a.s., i reče mu otvoreno neka oženi Hatidžu. On pristade na to i
porazgovara sa svojim amidžama, a oni odoše Hatidžinom amidži i zaprosiše Hatidžu.
Odmah iza toga, obavilo se i vjenčanje. Činu vjenčanja prisustvovali su Benu - Hašimije i
poglavari Mudara. To se sve desilo samo dva mjeseca nakon njegovog povratka iz Šama,
a ispravnija verzija je nakon dvadeset dana. Hatidža je tada imala četrdeset godina. U to
doba bila je najodabranija žena Meke, po porijeklu, bogatsvu i oštroumnosti. Ona je i prva
žena kojom se oženio Resulullah, a.s., i za njena života nije imao drugu ženu.

Hatidža, r.a., izrodila je svu djecu Resulullaha, a.s., osim Ibrahima. Prvo mu je rodila
Kasima i po njemu su zvali Resulullaha, a.s., Ebu - Kasim. Zatim je rodila Zejnebu i
Rukaju, pa Ummu Kulsum i Fatimu, pa opet sina Abdullaha. Abdullaha su zvali "Dobri" i
"Čisti". Sinovi su pomrli u djetinjstvu, a sve kćeri dočekale su islam i Objavu, te postale
muslimanke, muhadžirke. Muhadžirke znači da su sve učinile seobu iz Meke u Medinu, tj.
Hidžru. Međutim, i sve kćeri su pomrle za života oca im Resulullaha, a.s., osim Fatime, r.a.,
koja umrije poslije oca za šest mjeseci.

GRADNJA KABE I DOGAĐAJ PRESUDE

Kad je Resulullah, a.s., imao je trideset i pet godina, Kurejšije odlučiše da izgrade
Kabu, koja je do tada bila jedna kamena gomila na uzvišenom zemljištu. Uzdignuta je bila
devet aršina, još od vremena Ismaila, a.s. Nije imala krov, pa su neki lopovi ukrali sanduk
s blagom koji se nalazio unutar te gomile. Zbog svoje tradicije i velike historijske vrijednosti,
kao i temelja koje je udario Ibrahim, a.s., Kabu su stalno posjećivali svi prolaznici kroz
Meku. Dešavalo se da su mnogi odnosili sa sobom komadić zemlje ili kamenčić, kao
simbol svetosti i berićeta. Pet godina prije Resulullahovog, a.s., poslanstva, Kabu je
splakala poplava nakon pucanja brane Arema. Kurejšije su se uplašile, jer je gotovo prijetilo
da se sruši Kaba, pa odlučiše da obnove gradnju, čuvajući njene temelje i njeno prvobitno
mjesto. Odlučiše da je grade samo sa pošteno stečenim imetkom - bez primjesa kamate,
mita, ukradenog i otetog nivca itd. Oni su se bojali da sruše postojeće ostatke Kabe, pa to
otpoče El - Velid ibn Mugire El - Mahzumi, a drugi su krenuli za njim pošto mu se nije ništa
loše dogodilo. Srušili su sve do temelja što je sagradio Ibrahim, a.s.

Napravili su Arapi i plan za izgradnju Kabe. Odredili su koliko će koje pleme sakupiti
kamena, i koji će dio zidova ko sazidati, tako da svi zajedno učestvuju u gradnji.
Doveli su graditelja, Rimljanina, zvanog Bakum i gradnja je tekla sve po planu, dok
nisu došli do visine zida i mjesta gdje je trebalo postaviti "Crni kamen" - Hadžerul - esved.
Svako pleme smatralo je sebe privilegiranim da taj častan posao učini neko od njih. Svađa
među njima potrajala je četiri, pet dana i prijetila je izbijanjem krvavog sukoba oko Svetog
hrama u Svetoj zemlji. U svemu tome najtrezveniji je bio Ebu - Umejje bin El - Mugire El
- Mahzumijj, koji dade prijedlog: prva osoba koja se pojavi na vratima harema Kabe neka
riješi problem i donese presudu.

Allah, dž.š., htio je da ta osoba bude Resulullah, a.s. Kada ga ugledaše, povikaše:
"El -Emin, El - Emin, (pouzdan i povjerljiv), zadovoljni smo da on donese presudu, to
je Muhammed!"

Kad Resulullah, a.s., priđe bliže, oni ga obavijestiše o problemu, i zatražiše rješenje.
Resulullah, a.s., imao je rješenje: on zatraži komad platna, spusti ga na zemlju i na sredini
postavi Crni kamen, zatim zatraži da priđu poglavari zavađenih plemena, te da svi zajedno
uzmu za ćoškove platna i da podignu Crni kamen do mjesta gdje će se postaviti. Tada ga
Resulullah, a.s., uze svojom rukom i postavi ga gdje treba. Ovo je bio mudar postupak
koji je zadovoljio sve strane.

Kurejšijama je ponestalo čistog imetka za gradnju, pa sa sjeverne strane izgradiše zid
visok šest aršina, danas zvani Hatim - zid, ili Kameni zid. Vrata na tom zidu uzdigoše od
zemlje, da ne može bilo ko ući, već samo onaj kome dozvole. Kad je gradnja Kabe dostigla
petnaest aršina, udariše joj strop oslonjen na šest stubova. Tom gradnjom Kaba je dobila
svoj četverougaoni oblik s približnim mjerama: visina je otprilike 15 m, dužina zida na kome
je Hadžerul - esved je 10,10 m, kao i zida nasuprot. Kamen se nalazi na visini od 1,5 m, od
podnožja, kuda se vrši tavaf. Čeoni zid, na kojem su vrata, dug je 12 m, kao i njemu suprotni.

Vrata Kabe su postavljena na visini od 2 m iznad zemlje. Kabu okružuje s vanjske strane
obruč od kamenih blokova visine 25 cm i širine 30 cm. To su, ustvari, blokovi od prve
građevine, pa su sačuvani na taj način i zovu se Šazravan.

KRATAK ŽIVOTOPIS PRIJE POSLANSTVA

Resulullah, a.s., u svojoj je mladosti bio obdaren najboljim vrlinama koje posjeduju
ljudi. Imao je visoki koeficijent inteligencije što se odražavalo u svakom njegovom pokretu
ili poduhvatu. Nije volio mnogo pričati. Volio je osamu, koju je provodio u časovima
razmišljanja i traganja za pravdom i svim onim što je dostupno ljudskom umu da shvati.
Razmišljao je o prirodi, njenim ljepotama, prirodnim zakonima, zatim o čovjeku kao jedinki
i kao dijelu društva. Zatim je razmišljao o vjeri, šta je to što vjeruje njegov narod, kome, ili
čemu se klanja i moli, zašto se bave krivovjerstvom, vradžbinama, itd. Ako bi vidio da se
negdje radi dobro, pritekao bi u pomoć, a zla se strogo klonio. Nije pio alkohol, nije jeo
meso zaklano na žrtveniku, nije praznovao kumirske blagdane ni svečanosti. Bio je prvi
koji je bježao od svakog širka ili mnogoboštva. Nije mogao otrpjeti kad bi čuo da se neko
kune kumirima Latom i Uzatom.

Bez svake sumnje - Resulullaha, a.s., čuvala je Allahova odredba. Ako bi se desilo da
se počne buditi u njemu neki ljudski porok, ili bi krenuo za nekim običajima nedostojnim
njega, tada se pojavljivala Božanska briga da ga sačuva od svega što ne valja. Ibn-Esir
prenosi:

Rekao je Resulullah, a.s.:

"Nisam nikada bio zainteresiran da činim ono što su činili predislamski Arapi, osim u
dva slučaja, i u oba mi je Allah, dž.š., našao izlaz iz situacije. Zatim mi se to više nije
dešavalo do početka Objave, kojom me je Allah počastio. Rekoh, jedne večeri, dječaku
koji je napasao ovce sa mnom na brdima Meke: 'Hoćeš li paziti i moje ovce, a ja idem na
sijelo u grad, kao i ostali mladići?' Odgovori da hoće. Ja krenuh, i kad bijah kod prve kuće
u Meki, čuh svirku, pa upitah:

'Šta je to?' Odgovoriše mi: 'Ženi se dvoje mladih.' Ja sjedoh da poslušam, a Allah, dž.š.,
začepi mi uši i ja zaspah. Ujutro me probudila vrelina sunca. Ja se vratih dječaku, a on me
upita kako je bilo. Ispričah mu, a zatim odlučih da i druge noći uradim isto. Kad uđoh navečer
u Meku, snađe me isto kao i prethodne noći. Poslije ovog događaja, nisam dozvolio da me
okupira zlo."

Prenosi Buharija od Džabira bin Abdullaha, koji kaže: "Kad je sagrađena Kaba, otišli su
Resulullah, a.s., i Abbas da prenose kamenje, pa Abbas reče: Resulullahu: 'Stavi svoju
odjeću (izar - donji dio) na vrat da te kamenje ne nažulja.' Resulullah, a.s., kleknu na zemlju,
oči podignu nebesima, pa se podiže i reče: 'Moj izar, moj izar', pa pritegne odjeću uza se."
U drugoj verziji hadisa stoji: "Poslije toga mu se nije nikada vidio sramotni dio tijela."

Resulullah se odlikovao u svom plemenu lijepim jezikom, dobrim ponašanjem, plemenitom
naravi. Bio je najmuževniji, i najljepšeg ahlaka (morala). Posjedovao j blagost, ljubaznost.
Govorio je samo istinu. Svako obećanje bi izvršio, a povjereni emanet čuvao. Njegov ga
narod prozva El - Emin, a za njega kaže majka svih vjernika, Hatidža, r.a.:

"Snosi teret (pomažući siročad), stječe za siromahe, gostoljubiv je i pomaže one koji
zastupaju istinu."

Izvor: Zapečaćeni džennetski napitak (knjiga)
Admin
Admin
Admin

Broj komentara : 729

http://www.dini-islam.net

Na vrh Go down

Na vrh


 
Permissions in this forum:
Ne možete odgovoriti na teme ili komentare u ovom forumu